Ne ću reći na nagovor, ali na poticaj Insomniaca odlučio sam ukratko, ali opet detaljnije, napisati kako je to funkcioniralo nekoć na političkoj ekonomiji.
Bilo je to davno, proprilično, one famozne godine kad je gospodin Crnković preuzeo (nažalost zbog smrti profesora Bilića) katedru.
Prvo pravilo je bilo da se zaboravi sve ono što nam je profesor Bilić predavao (mislim da to i danas vrijedi). Iako u popisu literature stoji da je glavna literatura knjiga profesora Bilića, de facto, to nije tako... Osobnog sam mišljenja da glavne literature nema, tj. da je izvor svega glava gospodina Crnkovića (jer je kod nas bio takav slučaj). Da ne budem toliko zločest, vjerujem da danas ipak diktira nešto na svojim predavanjima, i da studenti to kao prvašići zapisuju i kući uče naizust.
Drugo pravilo je da na ispit dođete što bezličnije to bolje. Iskreno, mislim da njemu smetaju svakakvi mirisi i blještave boje... a i modni dodatci. Neki kažu da kad si cura, možeš doći i malo slobodnije, ali mislim da to kod njega ne pali. NIKAKO, ne smjete imati naočale na glavi (mislim naočale za sunce). Također, puno gela se ne preporuča.
Treći, morate biti sigurni za poludit, čak bi rekao morate biti bezobrazi, jer to nije vezano za sigurnosti, pošto znanje nije uopće bilo bitno.
Četvrto, pokušajte skužiti njegov način humora (meni nedokućiv, iako mi je Staničićka jednom prilikom rekla, da je tip ludilo zabavan - eh, ja ga srećom ne pamtim kao takvog, bolje, jer ga uopće ne želim pamtit).
Peto, morate znati da ste glupi. Čak ako to javno kažete, može vam samo biti beneficija, nikako vam neće naškoditi.
Šesto, karticu koju izvučete naslonite na koljena, i pomogućnosti je ne držati puno u rukama, jer ćete cijenjenog gospodina iživcirati.
Sedmo, prvo definirajte svaki pojam koji vidite u pitanju, a onda krenite na odgovaranje pitanja... nikako ne pričajte puno, jer ga to opterečuje!
Osmo, moj savjet je da gledate u zid, a nikako u njega, da vam se život ne bi smučio, jer će isti raditi razne (najblaže rečeno, čudne) face dok budete odgovarali, ako uopće to uspijete primjetiti od silne deračine.
Ovo je samo moj (ne)sretno iskustvo s gospodinom Crnkovićem, srećom, mislim da takvog više nema na PFST, što god vi mislili, jedan je Crnković. Naravno, nadam se da se mnogo toga promijenilo od dana kada sam ja to polagao, a ako se zapravo promijenilo, bit ću iskren, pa ću reći da mi je i žao, jer bih volio da su svi prošli muke po Crnkoviću, onda bi znali što su muke (znam da sam zločest, oprostite!).
_________________ Cave tibi de aquis silentibus e mutis canibus!
|