angry candy je napisao/la:
Ja imam par pitanja prvo:
Je li pravo sve što te zanima u životu?
Želiš li biti baš odvjetnik?
Pronalaziš li se u još nekim stvarima?
Radiš li trenutno ili jesi li za vrijeme faksa radio neke poslove?
Jesi li spreman otići negdje radi više plaće?
Mislim da stvari nisu u potpunosti ni crne, ni bijele. Više su nekako sive prvih par godina dok se ne nakupi iskustvo, a kasnije je malo lakše.
Ono što je žalosno je činjenica da fakultetski obrazovana osoba s iskustvom počesto ima plaću koju je imala dok je radila za vrijeme studija preko student servisa.
No, s obzirom da svjedočim svijetlim primjerima ljudi koji rade poslove svjetlosnim godinama udaljene od svoje branše i ljudi koji su otišli u druge gradove trbuhom za kruhom, mislim da ipak nije sve tako crno.
Odlično, ipak ima netko tko dobro razmišlja tj. pita.
1. Kad bi pravo bilo
sve što me zanima u životu ja ne bi bio NESRETAN čovjek, dakle NE, pravo je moj odabir jer volim kad se nešto radi po propisima,kad jedno vrijedi za sve, a onda treba to ispravit da pravda i pravo budu zadovoljeni,ja za to plaćen, a kad sam ja taj koji može pomoć drugom da bude u pravu nitko sretniji

Uvik me nepravda mučila

)) A i dobar sam u svađanjuu
2. Ne znam ni sam što želim bit zato jer kad čitam mlade zaposlene kolege, bojim se svega...ne zna se što je gore i jadnije (bez uvrede ikome i mene to čeka) da ja kenjac od 25 godina mami i tati pitam lovu za stan, hranu itd...ogavno, a kako "Imam" diplomu i navodno sam obrazovan čovik.Jer u normalnom svijetu ljudi sa diplomama ipak su priznati malo više pa čak i financijski a ne da ja kad sam diplomirao nemam za čunga lungu...frustirajuće što me očekuje
3. Itekako se pronalazim u drugim stvarima, kao što rekoh danas ako si toliko jednosmjeran i opredjeljen za 1 stvar moguće je da ćeš bit vrhunski za to ili skroz suprotno, a to je idiot(fah), dakle čovjek sa velikim problemom. Po meni treba znat više tog da bi došao do cilja, dakle što više mogućnosti i sposobnosti koje imam/o, ja sam dosta u sportu, volim to, volim informatiku jako, dakle nisam baš totalno geek za 1 stvar!
4. Radim trenutno, imam plaću veću nego puno HR građana, dakle na granici ljudi koji primaju 5000kn+ (nije puno više ipak radim samo 6h na dan, zato smatram da sam sretan i sve sam svojim znanjem došao do toga totalno nepovezan sam pravom) radim ono što volim, nije teško, makar ipak
nije moja struka, sad bi trebalo odhebat ovo, ić kao potrčko nekoj loli, uć u sve kao totalni neznalica, bit neplaćen, radit po 15 sati na dan, a ako nemam neke veze i nisam neka dasa uza sve sposobnosti opet je ogromna vjerojatnost da neću bit nitko i ništa u ovom gradu zemlji?!
5.Itekako sam spreman, samo ne mogu jer moje obrazovanje buduće je priznato unutar granica RH, osim ako ne bi bio neki konzul isl...a to je opet povezano sa korupcijom, vezama, namještanjima itd itd...dakle misija NEMOGUĆA...
EDIT: kad sam upisivao fakultet nisam ni mogoa pretpostavit, sanjat da će bit toliko ljudi koji daju ispite a da se čak i ne pojave na fakultetu, da će bit toliko namještanja poslova, naš kolega jedan, ima veze u politici, zaposlio se u firmi koja nema veze sa pravom, tamo ima prazan ugovor sa datumom i imenima, i samo njih štanca i za to je imao 1000€ početnu plaću, svoj ured, tajnicu, ma show, dakle što sad čovjeku kao ja dodje da radi??? Zato sam pitao ovo sve skupa...dakle mene vrime, (ne)moć, (ne)veze, spriječavaju u svemu, dok imamo jednog Marija Ančića koji daje savjete na Harvardu pa zar vas to ne vrijeđa kao ljude koji se mučite za svoje ispite???????????????