Neadekvatnost postojećih pravila zapošljavanja znanstvenih novaka u RH je nešto što mnogi u akademskoj zajednici osjete. O tome su ovdje i napisani neki osvrti i komentari. Ovim osvrtom bih želio ponovo potaknuti rasprave o toj problematici jer ju osjećam bitnom za oživljavanje "tržišta" i potencijalne baze znanstvenih novaka, a poglavito kada za poboljšanje sadašnjih pravila ne treba niti više novca, niti vremena.

Postojeća politika prema zapošljavanju znanstvenih novaka na sveučilištima glasi ukratko ovako: kandidat mora biti hrvatski državljanin koji je među 10% najuspješnijih (mjereći uspjeh prosjekom ocjena) diplomanada na svom smjeru, ako je na smjeru bilo više od 100 studenata, ili među 10 najuspješnijih ukoliko je na smjeru bilo manje od 100 studenata. Ja ću u nastavku raspravljati zašto su ovakve odredbe nepogoduju toliko potrebnom razvitku hrvatske znanosti, a prije toga još vrijedi napomenuti i još jednu nepogodnost: kada se izabere znanstvenoga novaka, on s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa (MZOŠ) potpiše ugovor na 6 godina i iz iskustva se priča da je mentoru novaka gotovo nemoguće zamijeniti drugim ukoliko nije zadovoljan njegovim radom (praktički kao da ste "iskoristili život").
Više na CP

Komentari (0)

RSS feed Comments

Ime

Email

Komentar

smaller | bigger

Subscribe via email (Registered users only)

Dodaj komentar Preview