Kraj Interneta kao najliberalnijeg medija?

Vijesti

Utjecaj elektroničkih medija (radio, televizija, Internet) na društvo ogroman je, a sve je brži tehnološki napredak i digitalizacija u audiovizualnom području, pa stoga ne čudi potreba zakonodavca da novim Zakonom o elektroničkim medijima uredi način i uvjete njihovog rada.

Novi Zakon o elektroničkim medijima koji je stupio na snagu 29.12.2009., usklađen je s Direktivom 2007/65/EZ o audiovizualnim medijskim uslugama, Direktivom 98/84/EZ o pravnoj zaštiti usluga koje se temelje na uvjetovanom pristupu i usluga koje pružaju uvjetovani pristup i Direktivom 206/114/EZ o zavaravajućem i usporednom oglašavanju.

Zakonom se uređuju prava, obveze i odgovornosti pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost pružanja audio i audiovizualnih medijskih usluga i usluga elektroničkih publikacija putem elektroničkih komunikacijskih mreža, te interes Republike Hrvatske u području elektroničkih medija.

Stručni pojmovi korišteni u Zakonu definirani su u članku 2., dok pojmovi koji eventualno nisu navedeni, imaju značenje utvrđeno Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima, Zakonom o koncesijama i Zakonom o elektroničkim komunikacijama.

Djelatnost objavljivanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga, kao i elektroničkih publikacija u Republici Hrvatskoj može obavljati pružatelj medijskih usluga (fizička ili pravna osoba) koji je upisan u sudski ili drugi registar te ima sjedište tvrtke i uredništva u Republici Hrvatskoj (članak 5.). Člankom 6. propisani su i slučajevi kada se i za pružatelje audiovizualnih medijskih usluga koji djeluju u državama članicama EU ili trećim zemljama predmnijeva da potpadaju pod jurisdikciju Republike Hrvatske, nadležnost njezinih tijela i primjenu njezinih propisa.

Pri obavljanju medijskih djelatnosti ponajprije su zaštićene temeljne vrijednosti propisane Ustavom kao što je sloboda izražavanja i zabrana cenzure. Definira se program od državnog interesa, čime se potiče pružatelje audiovizualnih medijskih usluga da objavljuju sadržaje radi postizanja ciljeva i vrijednosti koji su važni za javno informiranje i obaviještenost svih građana Republike Hrvatske.

Osobito se pri tome treba voditi računa o zaštiti hrvatskog jezika, očuvanju nacionalnog i kulturnog identiteta, zaštiti djece i mladeži, osoba s invaliditetom i posebnim potrebama, poticanju kulturnog stvaralaštva, razvoju obrazovanja, znanosti, umjetnosti i sporta, zaštiti prirode, okoliša i ljudskog zdravlja, te poticanju medijske pismenosti (članak 9.).

Programska osnova općeg televizijskog ili radijskoga programskog kanala mora sadržavati programsku shemu u kojoj se program razvrstava po skupinama, predviđa se kvantitativni omjer između tih skupina, opseg vlastitih (minimalno 20-30%) sadržaja i udio hrvatskog audio i audiovizualnih djela, maksimalni opseg oglasnih sadržaja kao i vrijeme objavljivanja tih sadržaja. Takva programska osnova objavljuje se na stranicama Vijeća za elektroničke medije (članak 23.).

Novim Zakonom detaljno je uređen način, količina i sadržaj oglašavanja.

Tako je zabranjeno:

- usporedno oglašavanje, osim pod pretpostavkama navedenim u Zakonu o nedopuštenom oglašavanju

- oglašavanje i teletrgovina oružja, streljiva i pirotehničkih sredstava, duhana i duhanskih proizvoda te droge

- oglašavanje i teletrgovina alkohola i alkoholnih pića, osim ako Zakonom o hrani nije drukčije određeno

- oglašavanje lijekova ukoliko nije usklađeno s odredbama Zakona o lijekovima i Zakona o medicinskim proizvodima.

Naročito se zabranjuje sponzoriranje vijesti i informativnog programa (članak 17. stavak 4.), a političke stranke ne smiju biti sponzori programa osim u vrijeme izborne promidžbe. Jedna od zanimljivijih odredaba za korisnike audiovizualnih medija jest ograničenje trajanja reklama, koje unutar jednog sata ne smiju prijeći 12 minuta (članak 32.).

Prvi puta uređena je i mogućnost pružanja novih usluga kao što su audiovizualne medijske usluge na zahtjev (tj. nelinearna audiovizualna medijska usluga), te korištenje svih dostupnih platformi distribucije (zemaljske, satelitske, kabelske i internetske) po osnovi dobivanja koncesije odnosno odobrenja. Dakle, reguliran je rad npr. MaxTV-a, Iskon IPTV-a, OptiTV-a i sličnih davatelja usluga. Ove se usluge moraju obavljati uz poštivanje odredbi o zaštiti maloljetnika i promicanju europskih djela.

Zbog sve veće zastupljenosti u državama EU, uvodi se neprofitna televizija i/ili radio kao komunalna televizija i/ili radio, koje kao nakladnici mogu osnovati obrazovne ustanove, studentske udruge, školske udruge, udruge građana i nevladine udruge s pravnom osobnošću, s namjerom zadovoljavanja informativnih, obrazovnih, znanstvenih, stručnih, umjetničkih, kulturnih i drugih potreba javnosti (članak 48. i 49.).

Pored općeg programskog kanala, uvodi se specijalizirani programski kanal koji mora sadržavati programsku shemu kojom se određuje vrsta programa, od kojih preko 70% moraju biti istovrsni programi (članak 23.).

Odredba koja je možda izazvala najviše negodovanja u javnosti tiče se uvjeta pod kojima pravne i fizičke osobe mogu objavljivati elektroničke publikacije, urednički oblikovane internetske stranice i/ili portale koji sadrže elektroničke inačice tiska i/ili informacije iz medija. Iako zakonodavac opravdava ove odredbe željom da se pridonese većoj odgovornosti za objavljene sadržaje, mnogi smatraju da se radi o pokušaju kontrole najliberalnijeg medija današnjice – Interneta (članak 80.).

Zbog zaštite pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, osigurava se javnost i transparentnost vlasništva. Ograničenje vlasništva ima za cilj i zaštitu od stvaranja nedopuštenih koncentracija u području elektroničkih medija, kao i zaštitu konkurencije koncesionara (članak 53 – 55. Zakona).

Pružateljima audiovizualne djelatnosti nalažu se određeni tehnički, prostorni, financijski i kadrovski, te posebice programski uvjeti koje moraju ispunjavati kako bi dobili ili zadržali koncesiju (članak 22.). I sam postupak davanja koncesije,koji provodi Vijeće za elektroničke medije, detaljno je uređen (članak 73.) čime se želi smanjiti prostor manipulacije kod dodjele koncesije.

Za kršitelje zakona predviđena je kazna od 10.000 do 1.000.000 kuna.

Pripremila: Danijela Damjanović, mag. iur.